Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

komentari da | ne

Zabrinuti dječak je otvori ovaj blog jer smatra da je to jedini način da dočara ono što osjeća.

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Igre.hr
Najbolje igre i igrice

Forum.hr
Monitor.hr

23.02.2011., srijeda

Prvi post - liječenje briga putem bloga

Život je dar. Barem tako kažu. Ali zašto ja to tako ne doživljavam. Da li bih trebao glumiti da uživam u onome što mi se pruža? Mislim da je odgovor ne. Učili su me da ne lažem i da budem iskren. Nego tko bi mogao uživati u strahu i brigi za svoju budućnost i za bolje sutra? Zašto da se radujem kada bih već za 5 sekundi mogao opet biti tužan, zabrinut i preplašen. Kako netko uopće može mirno poći na spavanje kada zna da sve nije na svome mjestu. Kako da zatvorim oči kada se već sutra mogu naći na ulici bez potrebnih sredstava za život. U ovom svijetu sve je prepuno mita, korupcije, podmećivanja, varanja, laži, loših ljudi i tako dalje da ne nabrajam jer bih mogao do sutra. Brat brata laže i vara da bi sebi uljepšao život. Danas se novac previše cijeni. A di je ono da su sreća i ljubav važniji od novca? E pa danas toga nema. Nikoga više to nezanima kada imaju pune džepove papirnatih novčanica koje su zamijenile iskrene osjećaje. Nema više humanosti. Toga je odavno ponestalo. I to je jedna od stvari koja me brine. Što će biti kada mi zatreba pomoć? Di će biti ti dobri ljudi kojima pomažem i kojima uljepšavam život? E pa dat ću odgovor na to pitanje. Negdje radovati se svojoj sreći jer ih briga za druge. Zašto smo siromašni? Zašto smo tako slabi da poduzmemo nešto da promijenimo sve to? Zašto se netko ne odvaži i učini prvi korak k boljoj budućnosti? Vjerojatno zato što bi nakon toga završio negdje pritvoren ili smaknut. Vodećim vlastima to odgovara jer je njima jedino do toga da se obogate bez da im itko smeta. Onda se čudimo kako ljudi umiru na drugim krajevima svijeta od onoga od čega ne bi trebali umirati. Kao glad, bolesti ili nešto slično. E pa svejedno nam je ko umre a ko ne. Zamislite da je to netko koga volite. Bi li onda hladnokrvno stajali i zanemarili to? Da li bi nastavili normalno živjeti? Vjerojatno vas sada boli briga ali vjerujte da nije potrebno mnogo da se i vi nađete u takvoj situaciji. O tko će biti uz vas kada se tako nešto dogodi? Pa vjerojatno nitko jer će im biti svejedno kao sada vama. I što onda? Naravno ništa jer nitko neće ništa poduzeti. Znanstveno je dokazano da je Zemlja sposobna prehraniti cijelokupno stanovništvo. Zašto onda ljudi umiru od gladi? Zbog nemara onih kojima ništa ne fali u životu. Da žele bi mogli nešto poduzeti i popraviti stanje u svijetu. Potrebno je tako malo da se napravi puno. Ali ne. Zašto nešto napraviti kada je nama super i ništa nam ne fali. Nitko se neće trgnuti jer se ne radi o njemu i jer nema koristi od toga. Svaki čovjek je drugčiji ali zato ima ista prava. Neke roditelji tjeraju da jednu dok drugi nemaju što za jesti. Žale se jer se roditelji previše brinu za njih dok se o drugima nema tko brinuti. Tužno je što ih svijet zanemaruje. Što ih svijet smatra drugačijima i manje vrijednima. Kako se ta djeca osjećaju? Loše. Napušteno. Manje vrijedno ako ne i bezvrijedno. Kako da oni dobiju nadu i želju za životom? Nikako jer im nitko to ne pruža. Kako da bezbrižno legnu i mirno spavaju. I zbog svega toga ja sam zabrinuto dijete koje nemože puno učiniti što se tiče svega toga. I zato otvaram ovaj blog da mi barem bude malo lakše i da tu napišem sve što osjećam i što želim. Pozdrav.


- 23:00 - komentari [3] - isprintaj - #

design by ana kralj